| schema:text
| - “Snimci sa druge strane zida Antarktika! Oblast površine 300 km2, bez leda, topla oaza, prekrivena jezerima i bogata mineralima! Tu se admiral Byrd i susreo sa drugim civilizacijama… Ovo nije nikakva teorija zavjere, već službena državna informacija… I zašto to javnost tek sada saznaje nakon 60 godina.”
Sadržaj je to privatnog statusa na Facebooku objavljenog 12. svibnja koji je prikupio više od 180 reakcija, 84 dijeljenja i 11 komentara (arhiviran ovdje).
Uz tekst je objavljen i video (arhiviran ovdje) na kojem muškarac govori o otkriću “ugljena i drugih važnih minerala” na Antarktici. Komentator nakon puštanja arhivske snimke s kontinenta koji okružuje južni pol Zemlje, tvrdi da je američka vlada priznala ovo otkriće, no postavlja pitanje: “Što su još otkrili?”
Zatim navodi da je u tajnom dnevniku koji je vodio admiral Richard Byrd, jedan od sudionika ekspedicije koja je otkrila područje bez leda, zapisano da su otkrili veliko zeleno područje koje su nazvali “druga strana Antarktike” te da se “nalazi iza velikog ledenog zida”. Ondje se, prema navodnom tajnom dnevniku, otkrili i “neku vrstu napredne civilizacije”. “Ono što pouzdano znamo jest da je godinama nakon operacije Highjump admiral gostujući na televiziji opisao to ogromno područje. Rekao je da je veliko poput SAD-a i da je puno korisnih minerala.” Potom slijedi snimka tog gostovanja na televiziji.
Istraživanje Antarktike
Početkom 20. stoljeća krenula su ozbiljna osvajanja udaljenih Zemljinih polova. Osim nacionalnog prestiža najveća motivacija bila su znanstvena istraživanja i teritorijalne pretenzije. Prvi je, prema informacijama Enciklopedije Britannice, 14. prosinca 1911. Južni pol osvojio norveški istraživač Roald Amundsen iz norveške antarktičke ekspedicije 1910.–1912.
Tehnološki napredak obilježio je daljnja istraživanja. Razdoblje između Prvog i Drugog svjetskog rata predstavlja početak zračnog doba istraživanja Antarktika. Razvoj zrakoplova, kamera, radija i motornog prijevoza počeo se primjenjivati na polarnim ekspedicijama. Američki mornarički časnik Richard E. Byrd u više je navrata letio iznad Antarktike, koristio je snimanje iz zraka za dokumentaciju otkrića, a 29. studenog 1929. postao je prva osoba koja je preletjela Južni pol (nakon što je 1926. preletio Sjeverni pol), navodi Britannica.
Operacija Highjump
Da se vratimo na status koji se širi društvenim mrežama, operacija koje se ondje spominje odnosi se na Byrdovu četvrtu ekspediciju, nazvanu “Operation Highjump”, u ljeto 1946. i 1947. godine. Bila je to najmasovnija pomorska i zračna operacija koja je do tada izvedena na Antarktiku. U njoj je sudjelovalo 13 brodova, uključujući dva hidroaviona i nosač zrakoplova, te ukupno 25 zrakoplova. Snimljeni su deseci tisuća fotografija koje su pokrile oko 60 posto antarktičke obale, od kojih gotovo jedna četvrtina dotad nije bila viđena.
Više je dokaza za to da se ekspedicija kao ni njezini rezultati nikad nisu skrivali, a o tome da admiral Richard Byrd nije nikad nije tvrdio da je vidio ledeni zid, već smo pisali ovdje.
Prvenstveno valja spomenuti činjenicu da se o “Operaciji Highjump” pisalo još tad, 1947. godine. Australska Nacionalna knjižnica arhivirala je i objavila u online izdanju članak originalno objavljen u novinama The Sydney Morning Herald 17. veljače 1947. pod naslovom “Topla oaza na Antarktiku: istražit će je Byrd”. “U sedmodnevnoj znanstvenoj ekspediciji Byrdova ekipa istražit će oazu jezera otkrivenih prije nekoliko dana na Antarktiku. Znanstvenici namjeravaju provesti nekoliko dana na mjestu koje se smatra jednim od najneobičnijih prirodnih čuda na Antarktici. Zrakoplov je prije četiri dana sletio na to područje, a prve analize pokazuju da ‘oaza’ obuhvaća oko 100 kvadratnih kilometara toplih voda i golih brda bez leda. … Područje je možda dovoljno toplo za naseljavanje ljudi”, ističe se u članku arhiviranom ovdje.
Opširnije o “Operaciji Highjump” pisala je Američka obalna straža na stranicama o Avijacijskoj povijesti arhivirano ovdje.
Jednako tako puno opširnije o ciljevima ekspedicije može se pronaći u članku Enciklopedije Britannice koja donosi i detalje o kasnijim pretenzijama na teritorij i međunarodnom ugovoru o neiskorištavanju prirodnih resursa, arhivirano ovdje.
O konkretnoj ekspediciji magazin Smithsonian razgovarao je u srpnju 2007. s Dian Olson Belanger, povjesničarkom i autoricom knjige “Deep Freeze: The United States, the International Geophysical Year, and the Origins of Antarctica’s Age of Science” izdanom godinu ranije. Belanger je u intervjuu, arhiviranom ovdje, istaknula da je ta ekspedicija obilježila početak fotografskog mapiranja u znanstvenom istraživanju te tako ljudima približila saznanja o tom kontinentu. “Primjerice, na istoku Antarktike tad je otkriveno područje bez leda sa stijenama i jezerima. To je dovelo do izgradnje kampova i stanica na tom mjestu. Područje je nazvao Bunger Hills po pilotu koji je prvi preletio iznad njega”, rekla je Belanger.
Dokumentarac star 76 godina
Nakon što smo utvrdili da se o događaju opširno pisalo desetljećima te da je ekspedicija bila predmet kasnijih znanstvenih analiza, vratimo se statusu na Facebooku i objavljenom video materijalu.
Minuta video materijala arhivske snimke objavljene nakon početnog uvoda zapravo je izrezana iz dokumentarnog filma “The Secret Land” u produkciji holivudskog Metro-Goldwyn-Mayera (MGM) i Američke mornarice. Film je premijerno prikazan u SAD-u 22. listopada 1948., a naratori su tadašnji holivudski glumci Robert Taylor, Robert Montgomery i Van Heflin koji su, prema IMDd-u, svi služili u Američkoj mornarici. Film je u potpunosti sastavljen od snimki koje su filmskom studiju ustupile Američka mornarica i Oružane snage SAD-a i prikazuje detalje misije u polarnoj regiji te analizira njezin potencijal za vojne operacije.
Stranica Antarktičkog društva koje okuplja znanstvenike, istraživače, osobe koje su posjetile Antarktiku i druge entuzijaste, navodi da film prikazuje “najveću ekspediciju na Antarktici koja je ikad poduzeta”, a u kojoj je sudjelovalo više od 4.000 ljudi. Također potvrđuje da se radi o isključivo autentičnim snimkama nastalim tijekom Operacije Highjump i donosi cijeli film u tri dijela (arhivirano ovdje).
Detaljnije o dosadašnjem znanstvenom istraživanju područja koje nazivaju “oazom”, odnosno Bunger Hillsa izvijestili su Damian B. Gore i Sonja Berg u znanstvenom radu “Bunger Hills: the hidden Antarctic oasis” objavljenom na stranicama Sveučilišta Cambridge 27. veljače 2020. (arhivirano ovdje).
U konačnici možemo zaključiti da tvrdnja iz statusa na Facebooku da javnost tek sad saznaje za otkrića na Antarktiku, kao i to da se netko iz ekspedicije susreo s drugim civilizacijama, nije točna.
ISPRAVAK (23.5.2024.) – U izvornom tekstu nam se potkrala pogreška u imenu norveškog istraživača Amundsena. Njegovo ime je bilo Roald, a ne Ronald kao što smo prvo napisali.
|
![[RDF Data]](/fct/images/sw-rdf-blue.png)
![[cxml]](/fct/images/cxml_doc.png)
![[csv]](/fct/images/csv_doc.png)
![[text]](/fct/images/ntriples_doc.png)
![[turtle]](/fct/images/n3turtle_doc.png)
![[ld+json]](/fct/images/jsonld_doc.png)
![[rdf+json]](/fct/images/json_doc.png)
![[rdf+xml]](/fct/images/xml_doc.png)
![[atom+xml]](/fct/images/atom_doc.png)
![[html]](/fct/images/html_doc.png)