| schema:text
| - Zoran Milanović u razgovoru s novinarima u utorak 3. listopada dotaknuo se teme LNG terminala na Krku, iznijevši pritom više činjenično neutemeljenih tvrdnji.
Milanović je komentirao nedavnu izjavu bivše predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović, koja je u britanskom podcastu “One Decision” kazala da je Rusija zbog protivljenja gradnji LNG terminala protiv nje uoči izbora 2020. godine vodila “hibridne akcije […] što je pridonijelo rezultatu izbora 2020.” (N1).
“Naša predsjednica govori da ju je Putin, od svih ljudi baš nju, pritiskao da se dokine projekt LNG-a na Krku. To je inače projekt moje vlade. Osobno sam ga potpisao, dobio je status mega projekta, objavljen je u Narodnim novinama. Plenković se još skitao po nekakvim zakutcima. Zemljište kupljeno. To inače nije preveliki projekt, financijski, nije izgradnja autoceste, i dolazi Plenković i završava taj projekt. Putin, ako je uopće razgovarao, razgovarao je s potpuno pogrešnom osobom. Ona nema nikakve ovlasti. Kao što danas nemam ni ja. Međutim, ona to prikazuje kao nešto što je Putinu strahovito važno. Maltene joj je kosu iščupao radi toga. Dobro. Imamo Orbana. Ako se netko zalagao za ono što Putin ne može vidjeti nacrtano, to je Orban. Orban je projekt LNG-a prikazivao cijelo vrijeme kao životno važan za Mađarsku. A Moskva, navodno, kao štetan za sebe. Što iz toga zaključujemo? A) Da je Orban Putinov sluga ili mlađi partner ili B) Frajer koji dosta beskrupulozno i grubo fura mađarske interese? Ovo drugo. S tim je lakše živjeti. Gleda sebe”, kazao je predsjednik Milanović (HRT).
Kako se gradio LNG terminal
Najprije, netočna je tvrdnja da je izgradnja LNG terminala na Krku bila projekt Vlade RH u Milanovićevom premijerskom mandatu (od 2011. do 2015. godine). Projekt izgradnje kopnenog LNG terminala u Omišlju izvorno je koncipiran još 1989. godine, a aktualiziran je nakon što je 2003. na parlamentarnim izborima pobijedio HDZ predvođen Ivom Sanaderom.
Sanaderova vlada planirala je da će LNG na Krku izgraditi međunarodni konzorcij u čijem su sastavu bili njemački E.ON, francuski Total, austrijski OMV i slovenski Geoplin. Zbog toga je osnovana kompanija Adria LNG u kojoj su navedene firme držale vlasničke udjele, a s tom svrhom je 2010. osnovana i domaća kompanija LNG Hrvatska. Projekt se raspao zbog globalne financijske krize koja je započela 2007. i bacila Hrvatsku u višegodišnju recesiju. Kompanija Adria LNG ugašena je 2017. godine, a planirani kopneni terminal nikad nije izgrađen – iako je i Milanovićeva vlada izrazila podršku ovom projektu izmjenama Strategije prostornog uređenja RH iz lipnja 2013. godine.
Točno je da je Milanović u svom mandatu javno zagovarao gradnju kopnenog terminala, ali konkretni pomaci nisu ostvareni.
Milanovićeve tvrdnje o tome kako je to bio “projekt njegove vlade” odnose se na dvije odluke donesene na samom kraju mandata. Vlada RH je 16. srpnja proglasila izgradnju kopnenog LNG-a na Krku strateškim projektom te zadužila kompaniju LNG Hrvatska (u vlasništvu javnih firmi Plinacro i HEP) da na sebe preuzme tu investiciju. Koji dan kasnije, 29. srpnja 2015. godine, projektu je izdana i lokacijska dozvola. Ta dozvola izdana je tri mjeseca prije parlamentarnih izbora održanih 8. studenog 2015. godine, nakon kojih su vladajuću koaliciju formirali HDZ i Most.
Odluke koje je Milanovićeva vlada donijela na koncu svog mandata pokazale su se beznačajnima. U kratkotrajnom premijerskom mandatu Tihomira Oreškovića Vlada RH donijela je “zaključak o ubrzanju procesa” gradnje LNG terminala. Tom odlukom de facto se odustalo od složenog projekta gradnje kopnenog terminala u Omišlju te se Vlada umjesto toga odlučila za tzv. plutajući terminal, projekt koji je znatno jeftiniji i jednostavniji za realizaciju, s obzirom da se sastojao samo od nabavke FSRU broda (floating storage regasification unit) i manjih infrastrukturnih zahvata. Europska komisija odobrila je Hrvatskoj izvanredna sredstva za nabavku FSRU broda pa je tako plutajući terminal pušten u rad u siječnju 2021. godine.
U odluci Oreškovićeve vlade ostala je otvorena mogućnost da se kopneni terminal na Krku gradi u drugoj fazi projekta, ako se to pokaže ekonomski isplativim. Godine 2018. Plenkovićeva vlada izmijenila je raniju odluku Milanovićeve vlade o proglašenju LNG terminala na Krku strateškim projektom, tj. odlučila da će se terminal ipak graditi u dvije faze; nakon nabavke FSRU broda i upogonjavanja plutajućeg terminala predviđena je njegova nadogradnja kopnenim dijelom terminala, što podrazumijeva značajno povećanje godišnjih kapaciteta za prihvat i uplinjavanje LNG-a.
Zavrzlame oko zemljišta
Nije točna ni Milanovićeva tvrdnja da je njegova vlada kupila zemljište potrebno za gradnju LNG terminala. Za vrijeme Milanovićevog premijerskog mandata najavljivalo se da će to biti učinjeno, a razmatrali su se različiti modeli: od toga da zemljište od Hypo Alpe Adria banke otkupi HEP, do toga da zemljište preuzme država, a banka u zamjenu dobije neku drugu državnu nekretninu. Ništa od toga se, međutim, nije dogodilo pa su zastupnici u Saboru u srpnju 2023. godine raspravljali o izmjenama Zakona o terminalu za ukapljeni prirodni plin kojima je propisano da će se zemljište potrebno za nadograđivanje kapaciteta terminala na Krku gradnjom njegovog kopnenog dijela biti izvlašteno u korist investitora, tvrtke LNG Hrvatska.
Drugim riječima, Milanovićeva tvrdnja da je gradnja LNG terminala na Omišlju zapravo projekt njegove vlade koji je Plenković u svom premijerskom mandatu samo završio nije točna. Gradnja kopnenog LNG terminala na Krku najavljuje se više od 30 godina, ali još nije izgrađen. Odluka o gradnji plutajućeg terminala donesena je nakon Milanovićevog pada s vlasti, u mandatu premijera Oreškovića, a gradnja tog, plutajućeg terminala, privedena je kraju u Plenkovićevom premijerskom mandatu.
Vlada RH u kolovozu 2023. donijela je odluku o proširenju kapaciteta postojećeg terminala te gradnji pripadajućeg plinovoda. Vrijednost investicije procjenjuje se na 180 milijuna eura, od čega bi većina, oko 155 milijuna, trebala otići upravo na proširenje plinovodnih kapaciteta.
Ekološki aktivisti prosvjeduju jer se u proširenje terminala ide mimo procedure, bez provođenja nove studije utjecaja na okoliš. Slične zamjerke aktivista koji se zalažu za zaštitu okoliša je Vlada RH ignorirala i tijekom procesa gradnje plutajućeg LNG terminala.
“Hibridne akcije”
Na koncu, krajnje je slabašna i Milanovićeva argumentacija prema kojoj gradnja LNG terminala na Krku nije pitanje od naročite važnosti za Rusku Federaciju i njenog predsjednika Vladimira Putina. Poznato je da je Rusija aktivno lobirala protiv gradnje LNG terminala, a isti stav imalo je i Prvo plinarsko društvo (PPD), koje je zahvaljujući preprodaji plina nabavljenog od ruskog Gazproma postala najbogatija privatna kompanija u Hrvatskoj (istraživačka studija “Zarobljavanje plinom”).
Međutim, isto tako treba istaknuti i kako nema baš nikakvih dokaza za tvrdnje bivše predsjednice da je Rusija protiv nje vodila hibridne akcije. Štoviše, HDZ je pobjedničku kampanju Kolinde Grabar Kitarović financirao novcem posuđenim od PPD-a, a šef njene kampanje bio je zaposlenik PPD-a. Jakov Kitarović, suprug bivše predsjednice, tijekom njenog mandata zaposlen je u firmi u ruskom vlasništvu, a sama se Grabar Kitarović u više navrata susretala s Putinom i zalagala se za bliske odnose s Rusijom (1, 2, 3).
|
![[RDF Data]](/fct/images/sw-rdf-blue.png)
![[cxml]](/fct/images/cxml_doc.png)
![[csv]](/fct/images/csv_doc.png)
![[text]](/fct/images/ntriples_doc.png)
![[turtle]](/fct/images/n3turtle_doc.png)
![[ld+json]](/fct/images/jsonld_doc.png)
![[rdf+json]](/fct/images/json_doc.png)
![[rdf+xml]](/fct/images/xml_doc.png)
![[atom+xml]](/fct/images/atom_doc.png)
![[html]](/fct/images/html_doc.png)