| schema:text
| - Na Facebook profilu s hrvatskog govornog područja (arhivirano ovdje) pojavila se nova nedokazana teorija vezana uz tzv. chemtrailse, odnosno bacanje kemikalija iz zrakoplova, u kojoj se bez dokaza tvrdi da su bijele pruge na nebu iza zrakoplova – kemijski otpad iz tvornica za proizvodnju sredstava za čišćenje.
“Chemitrails – pada li nebo na nas? Mnogi ljudi se pitaju iz kojeg razloga vidimo nebo prošarano bijelim prugama koje se zatim rastoče u fine oblake, ponekad prekrivajući cijelo nebo. Što vidimo?”, stoji na početku statusa objavljenog 20. srpnja koji je u dan i pol prikupio više od 60 dijeljenja, 40 komentara i više od 380 drugih reakcija.
Što su kondenzacijski tragovi?
Na pitanje što vidimo gledajući u nebo prošarano bijelim prugama znanstvenici su već odgovorili – vidimo contrailse ili kondenzacijske tragove, kao što je Faktograf već ranije pisao. Oni se, pod određenim uvjetima stvaraju iza ispuha mlaznog motora aviona. Uobičajeno nastaju pri letu aviona iznad 8 000 metara gdje je temperatura zraka ispod – 40 °C. Zbog toga se tragovi ne pojavljuju pri polijetanju ili slijetanju zrakoplova, osim u slučajevima vrlo niskih temperatura na tlu.
Ako je okolni zrak dovoljno hladan, trag koji ostaje iza aviona sastojat će se od sitnih kristala leda. Kondenzacijski tragovi mogu biti vidljivi samo nekoliko sekundi ili minuta, a ponekad traju i više sati, ovisno o količini vodene pare iz motora zrakoplova i vlažnosti zraka. Dijele se i na one koji ostaju “na mjestu” i one koji se šire, a mogu se i “premještati” zbog jakog vjetra na velikim visinama.
Prvi puta su kondenzacijski tragovi zabilježeni tijekom i nakon Prvog svjetskog rata, kada su zrakoplovi mogli doseći visinu dovoljnu za njihovo formiranje. Contrail je viđen 1919. godine tijekom leta pilota Zena Diemera, kada je uspio doseći visinu od oko 9500 metara iznad Münchena, piše The Globe Program.
“Silosi” su balastne bačve, spremnici za zaprašivanje komaraca…
“Vlade su uporno godinama opovrgavale da se nešto namjerno ‘iskrcava’ na velikim visinama, nazivajući zdrave ljude koji imaju oči – teoretičarima zavjere. Sve dok nisu procurile snimke silosa u avionima”, stoji u statusu na Facebooku.
U ovom slučaju riječ “silos” se vjerojatno odnosi na fotografije i snimke metalnih spremnika u zrakoplovima koje već godinama “kruže” internetom. Lead Stories Fact Check u siječnju 2021. godine objasnio je da se na dijelu tih fotografija, od kojih je najpoznatija ona s bivšom njemačkom kancelarkom Angelom Merkel, nalaze “balastne bačve” s vodom koje se koriste na testnim letovima prije nego zrakoplovi počnu letjeti na komercijalnim letovima. One “glume” težinu putnika, namještaja ili tereta koji će zrakoplov u budućnosti morati nositi. Neki sistemi imaju i cijevi koje povezuju spremnike kako bi se voda mogla prelijevati, a na taj način simuliraju se razni scenariji distribucije težine u zrakoplovu. Na jednoj od tih fotografija se u Photoshopu dodala naljepnica žutog trokuta uz tekst da se u spremniku nalazi opasan materijal. No, na originalnoj fotografiji te oznake nema, a u objašnjenju je stajalo da se u spremnicima nalazi voda.
Na ostalim fotografijama sa spremnicima u zrakoplovu prikazuje se unutrašnjost aviona koji je zaprašivao komarce u Teksasu, teretnog zrakoplova s disperzantom koji se bacao na mjesto gdje se izlila nafta, kao i zrakoplova koji su prevozili naftu.
Što je geoinženjering?
“I onda su prodali priču o borbi protiv UV zračenja, globalnog zatopljenja i bla, bla, bla, i kako finim česticama metala pokušavaju zaštititi Zemlju”, navodi se u statusu na Facebooku.
Borba protiv globalnog zatopljenja, barem u teoriji, može se voditi i ispuštanjem određenih tvari iz zrakoplova. No, u praksi takve metode u širim razmjerima još se ne provode, već su uglavnom na razini znanstvenih istraživanja.
Kao što je Faktograf ranije pisao, britanska nacionalna meteorološka služba ideju geoinženjeringa opisuje kao “namjernu manipulaciju klimom širokih razmjera” te navode da se o tehnologijama geoinženjeringa vodi rasprava kao dio šire diskusije o primjerenom odgovoru na klimatske promjene.
No, iako rezultati istraživanja govore da bi takve metode mogle biti učinkovite u borbi protiv klimatskih promjena, navodi se i da bi takav pristup mogao imati i značajne nedostatke. Kao dvije ključne kategorije geoinženjeringa navode uklanjanje stakleničkih plinova iz atmosfere i tzv. Menadžment solarne radijacije, koji bi uključivao i “ubrizgavanje” aerosola visoko u atmosferi. Ova druga metoda smatra se kontroverznijom, a istraživanja o njoj su još u ranoj fazi. Rezultati temeljeni na modelima pokazuju da bi takve tehnike mogle biti učinkovite u smanjenju temperature na Zemlji i opasnih klimatskih ekstrema, no moglo bi biti i kompleksnih i bitnih nedostataka ukoliko se tehnologija koristi na način koji ne bi bio optimalan. Takva forma geoinženjeringa je teoretski moguća, ali osim nekih predloženih eksperimenata manjih razmjera, nije nešto što se već događa, pisao je u svibnju fact check portal Full Fact.
MIT Technology Review je početkom srpnja pisao da američka Vlada tek sada razvija plan kojim bi se trebali uspostaviti standardi za znanstvenike koji istražuju metode “sunčevog geoinženjeringa” nakon što je američki predsjednik Joe Biden u ožujku ovlastio svoj Ured za znanstvene i tehnološke politike da oformi grupu stručnjaka iz više agencija koja bi trebala koordinirati istraživanja o takvim intervencijama u klimu. Sve navedeno govori da je ideja geoinženjeringa još “u povojima” i na razini znanstvenih istraživanja temeljenih na modelima, da joj države još uvijek pristupaju s oprezom, dok znanstvenici traže globalnu suradnju po tom pitanju. Nema dokaza da se provodi u praksi, odnosno avionima ili balonima još uvijek se u atmosferu ne unose elementi kojima bi se pokušala “hladiti Zemlja”.
Međunarodni ugovori i zakoni reguliraju načine zbrinjavanja otpada
“Uglavnom, nije riječ o borbi protiv globalnog zatopljenja i UV zračenja, već nečija brilijantna ideja kako se riješiti kemijskog otpada, i usput još više obogatiti one koji bi trebali brinuti o našem zdravlju. Svako domaćinstvo koristi bar desetak različitih sredstava za čišćenje. Da bi kemijska tvornica proizvela samo jedan takav proizvod, potrebni su galoni neuspjelih pokušaja. Ti galoni se skladište u silosima iza tvornica. Kako je potražnja za kemikalijama sve bila veća i veća, a ponuda raznolikija, tako se nakupljalo na tisuće galona silosa kemikalija za otpad. Pa se s vremenom u njima krene razvijati život (gljivice) otporne na kemikalije, i postojala je opasnost od eksplozija. Što se i dogodilo par puta. Trebalo se početi nekako rješavati otpada…I onda se jedan pametnjaković dosjetio aviona, visine i špricanja po cijeloj Zemlji. Ideja je bila da kemikalije ravnomjerno padaju svugdje, tako da ne izazivaju pomor biljaka i životinja (i ljudi)”, stoji u statusu na Facebooku.
Nema nikakvog dokaza niti traga informacijama na internetu da se kemijski otpad iz tvornica koje proizvode sredstva za čišćenje iz “aviona špricaju po cijeloj Zemlji”. Zbrinjavanje svih vrsta otpada, pa tako i industrijskog, u državama svijeta regulirani su zakonima, a u Hrvatskoj je to Zakon o gospodarenju otpadom koji već u svojim “temeljnim načelima” navodi da se “gospodarenje otpadom mora provoditi na način kojim se ne ugrožava zdravlje ljudi i ne uzrokuje štetni utjecaj na okoliš”, a posebno se navodi i da se mora provoditi na način da “ne uzrokuje rizik od onečišćenja mora, voda, tla i zraka te ugrožavanja biološke raznolikosti”, kao i da “ne uzrokuje nastajanje eksplozije ili požara”.
Slične odredbe stoje i u Direktivi EU o otpadu, kao i u načelima koje navodi Američka agencija za zaštitu okoliša. 187 država svijeta, uz njih i Hrvatska, potpisalo je i Baselsku konvenciju o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovu odlaganju kojom se “nastoji zaštititi ljudsko zdravlje i okoliš od štetnih učinaka do kojih može doći zbog proizvodnje, prekograničnog prometa (preko granica država) i zbrinjavanja opasnog otpada i drugih vrsta otpada”.
Gotovo je nemoguće da iz zračnih luka masovno polijeću zrakoplovi “natovareni” ilegalnim industrijskim otpadom koji potom bacaju s neba, a nijedan medij to ne zabilježi i niti jedna državna služba to ne sankcionira.
|
![[RDF Data]](/fct/images/sw-rdf-blue.png)
![[cxml]](/fct/images/cxml_doc.png)
![[csv]](/fct/images/csv_doc.png)
![[text]](/fct/images/ntriples_doc.png)
![[turtle]](/fct/images/n3turtle_doc.png)
![[ld+json]](/fct/images/jsonld_doc.png)
![[rdf+json]](/fct/images/json_doc.png)
![[rdf+xml]](/fct/images/xml_doc.png)
![[atom+xml]](/fct/images/atom_doc.png)
![[html]](/fct/images/html_doc.png)