| schema:text
| - Na korisničkim Facebook profilima više korisnika objavilo je crno-bijelu snimku koja prikazuje ljude koji se voze na pokretnom pločniku. Dok se neki samo čude što izum pokretnog pločnika datira s početka 20. stoljeća, drugi netočno navode da ga je “pogonila” besplatna energija.
Jedan od korisnika (status arhiviran ovdje, a snimka ovdje) u opisu piše: “Pokretni trotoari u Parizu zaostalom prije 200 godina. Baš su bili zaostali“. Drugi korisnik navodi (arhivirano ovdje) tek: “Pokretni pločnik u Parizu!“, te uz ovaj opis ostavlja nekoliko emotikona koji sugeriraju zaprepaštenje. Treći korisnik (arhivirano ovdje) piše: “Evo da obnovimo gradivo ponovo. Prije više od 100 godina postojao je pokretni trotoar. I besplatna energija“.
Snimka sa Svjetske izložbe u Parizu 1900.
Snimka o kojoj je riječ nastala je u Parizu 1900. godine, u vrijeme Svjetske izložbe (Exposition Universelle 1900.), koja je otvorena 14. travnja 1900. godine, a zatvorena 12. studenog iste godine, nakon 212 dana trajanja. Jedna od atrakcija ove izložbe bio je pokretni pločnik, predstavljen pod nazivom Ulica budućnosti (Rue de l’Avenir).
Pokretni pločnik protezao se uz rub izložbenog prostora, prolazeći kroz devet postaja gdje su se putnici mogli ukrcati. Dizajnirali su ga arhitekt Joseph Lyman Silsbee i inženjer Max E. Schmidt, dvojac koji je prvi pokretni pločnik instalirao sedam godina ranije, na Svjetskoj izložbi u Čikagu, održanoj 1893. godine.
Pločnik se sastojao od fiksne platforme i dvije pokretne platforme, postavljene na vijaduktu sedam metara iznad tla. Pokrivao je 3,5 kilometara dugu kružnu trasu oko izložbenog prostora. Putnici su prelazili s platforme na pristupni pločnik širine 80 centimetara koji se kretao brzinom od 4,2 kilometra na sat, a zatim na brži pločnik širine dva metra, koji je putovao brzinom od 8,5 kilometara na sat. Električna energija potrebna za pokretanje pločnika dolazila je iz tvornice Moulineaux, u vlasništvu poduzeća Compagnie de l’Ouest.
Nije ga pokretala besplatna energija
Pokretni pločnik na crno-bijelim snimkama danas možemo vidjeti zahvaljujući američkom izumitelju Thomasu Edisonu, odnosno zahvaljujući braći Lumiere, Augustu i Louisu, pionirima filmske umjetnosti i izumiteljima kinematografa. Naime, Edison je poslao jednog od svojih producenata, Jamesa Henryja Whitea, na svjetsku izložbu u Parizu, o kojoj je snimio najmanje 16 filmskih zapisa. Zapisi o filmskom materijalu koji su snimila braća Lumiere moguće je pronaći na internetskoj adresi catalogue-lumiere.com.
Pokretni pločnik objavljivan na korisničkim Facebook profilima bio je, dakle, sastavni dio pariške svjetske izložbe i nije ga pokretala besplatna energija, nego električna energija koju je omogućilo poduzeće Compagnie de l’Ouest, zbog čega treći status ocjenjujemo kao netočan.
|
![[RDF Data]](/fct/images/sw-rdf-blue.png)
![[cxml]](/fct/images/cxml_doc.png)
![[csv]](/fct/images/csv_doc.png)
![[text]](/fct/images/ntriples_doc.png)
![[turtle]](/fct/images/n3turtle_doc.png)
![[ld+json]](/fct/images/jsonld_doc.png)
![[rdf+json]](/fct/images/json_doc.png)
![[rdf+xml]](/fct/images/xml_doc.png)
![[atom+xml]](/fct/images/atom_doc.png)
![[html]](/fct/images/html_doc.png)