| schema:text
| - Korisnici društvenih mreža na privatnim profilima i Facebook grupama objavljuju dijelove dosjea Eugena Pusića, hrvatskog akademika, profesora Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, oca Zorana i Vesne Pusić.
Uz fotografiju “matičnog lista” Eugena Pusića, s podacima o službi, godinama rođenja, nacionalnoj pripadnosti i slično, jedan od korisnika koji dijele ovaj arhivski materijal piše: “U Hrvatskom državnom arhivu, u Fondu Ministarstva oružanih snaga NDH, nalazi se dosje ustaškog natporučnika Eugena Pusića. Za vrijeme NDH bio je aktivni član ustaške vlasti.” (arhivirano ovdje).
Jedna korisnica pak navodi: “Eugen Pusić – ustaški sudac. Otac Zorana i Vesne Pusić bio je ustaški sudac. Taj sud slao je ljude u logor Jasenovac.” (arhivirano ovdje).
Njezin opis uz fotografiju zapravo je naslov članka na Maxportalu, objavljenog 2. veljače: “Otac Zorana Pusića bio je ustaški sudac. Taj sud je slao ljude u Jasenovac” (arhivirano ovdje). Članak s Maxportala također je dijeljen na društvenim mrežama (1, 2).
Priča koja se vraća
Istom ovom temom, arhivskim materijalom koji otkriva da je Eugen Pusić službovao u NDH, 2011. godine bavio se Večernji list, u članku pod naslovom: “Otac Vesne Pusić bio je natporučnik sudac u vojsci NDH (1, 2).
Arhivski materijal o Eugenu Pusiću, preminulom 2010. godine u Zagrebu, sad je ponovo postao aktualan kao sastavni dio napada na njegovog sina. Istaknutog antifašističkog aktivista Zorana Pusića napadaju simpatizeri političke desnice, jer je prije dočeka hrvatskih rukometaša – osvajača srebrene medalje na Svjetskom prvenstvu u rukometu – pismom od premijera Andreja Plenkovića tražio da u proslavi na Trgu bana Jelačića ne sudjeluje kontroverzni pjevač Marko Perković Thompson.
U vrijeme kad su arhivski podaci o akademiku Eugenu Pusiću objavljeni prvi put, 2011. godine, reagirao je publicist Slavko Goldstein, koji je s njim blisko prijateljevao.
“Bio je partizanska krtica u redovima NDH”, tvrdio je Goldstein. Isto je u svom ragiranju na članak Večernjeg lista 2011. godine poručila i kćerka Eugena Pusića, političarka i sveučilišna profesorica Vesna Pusić: “Moj je otac akademik Eugen Pusić za vrijeme Drugog svjetskog rata radio kao domobranski časnik u zapovjedništvu grada Zagreba. Na tom je mjestu radio kao ilegalac i pripadnik antifašističkog pokreta. U antifašistički pokret uključio se prije Drugog svjetskog rata i tu je, između ostalog, surađivao s Ivom Lolom Ribarom, Krstom Ljubičićem, kao i s braćom Rukavina, Bracom Nemetom i drugima. Obzirom da je odlično govorio strane jezike, posebno njemački, određen je za ilegalni rad u Zagrebu, umjesto za odlazak u partizane.”
Novinar Večernjeg lista Zvonimir Despot, koji je 2011. godine pisao o arhivskom otkriću o prošlosti Eugena Pusića, tad se javno pitao: “Ako je bio ilegalac i radio za partizane, kako tvrdi Vesna Pusić, zašto je to krio nakon rata, zašto toga nema u životopisu, čime su se drugi dičili? Iz odgovora Vesne Pusić da se zaključiti da mu je taj dio života bio neugodan. No, činjenica da je 1945., neposredno po završetku Drugog svjetskog rata spašen iz pritvora, pokazuje da je zacijelo imao veze s pokretom otpora.”
Eugen Pusić je nedvojbeno bio partizan
Dakako, u aktualnim objavama na društvenim mrežama izgubio se detalj da je Eugen Pusić bio partizanski ilegalac te je otac Zorana Pusića ostao samo – ustaški sudac. Međutim, neosporna je činjenica da je otac Zorana i Vesne Pusić radio za partizane. Čak je poznato i tko ga je uključio u aktivan ilegalni rad. Bila je to Jana Koch, komunistička aktivistica i medicinska sestra koja je također radila kao zagrebačka ilegalka od početka rata sve do hapšenja 1944. godine. Jana Koch spominje Eugena Pusića u svojim sjećanjima objavljenim u Plavom vjesniku početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
“Godine 1941, kratko vrijeme nakon okupacije, dr Eugen Pusić bio je na dužnosti kao rezervni domobranski narednik na Zapadnom kolodvoru. On je bio povezan sa mnom preko nekih svojih drugova koji su pripadali društvu ‘Svjetlost’ na zagrebačkom sveučilištu. Bio je aktivan u skupljanju Narodne pomoći, kao i u svim ostalim akcijama koje su se u to vrijeme provodile. U siječnju 1943. godine aktivno sam ga uključila u ilegalni rad i bila sam mu viša veza sve do kraja 1944. godine, tj. do moga hapšenja. Dr E. Pusić raspoređivao je stražu koja je trebala čuvati transporte. On je tako raspoređivao stražare da sam mogla po nekoliko puta ulaziti i izlaziti iz vagona. Tako sam mogla prenositi i primati poruke”, pisala je Jana Koch u sjećanjima na akciju spašavanja kozaračke djece iz koncentracionih logora. Njezino svjedočanstvo 1984. godine objavljeno je i u knjizi Zbornik sjećanja Zagreb 1941-1945.
U prilog tvrdnjama Vesne Pusić, koja kaže da se njezin otac u antifašistički pokret uključio još prije Drugog svjetskog rata, odnosno da je surađivao i sa narodnim herojem Ivom Lolom Ribarom, govore i navodi iz knjige “Revolucionarni omladinski pokret u Zagrebu 1941-1945”. U članku “Antifašistički omladinski pokret za mir”, koji potpisuje Vlado Mađarević, navodi se da je Eugen Pusić bio među najangažiranijima u antifašističkom Mirovnom pokretu zagrebačke omladine i Pripremnom odboru za mirovne kongrese.
“Zagrebački i drugi Pripremni mirovni odbori izdavali su brojne biltene i letke, a u Splitu je izlazio i poseban list Pripremnog odbora ‘Glas mira’ (od 18. VIII 1936. do 23. I 1937.), pod parolom Mirovnog pokreta omladine: ‘Ostvarimo jedinstvo živih, da ne bismo u zajedničkim grobovima ostvarili jedinstvo mrtvih’. Središte te široke antifašističke mirovne aktivnosti omladine bio je Zagrebački pripremni odbor Omladinskog mirovnog pokreta, koji je pokretao i koordinirao rad Pripremnih odbora i u drugim mjestima i bio najuže povezan s antifašističkom borbom i mirovnim pokretom omladine u Beogradu i Ljubljani. U antifašističkom Mirovnom pokretu zagrebačke omladine i Pripremnom odboru za mirovne kongrese najviše su bili angažirani studenti Maks Baće, Drago Franković, Ivo Kralj, Dražen Čaldarović, Skender Kulenović, Zdenko Löwenthal, Eugen Pusić, Herman Mates, Marijana Lozar, Ana Prokop, Franjo Puškarić i drugi”, navodi u svom članku Mađarević.
Pišući o velikim pripremama za omladinski mirovni kongres u Ženevi, Mađarević navodi da je Eugen Pusić pod rukovodstvom SKOJ-a povremeno radio polulegalni “Bilten Pripremnog odbora za Ženevski kongres”. Prema istom izvoru, Eugen Pusić bio je predsjednik hrvatske delegacije u jugoslavenskoj omladini koja je putovala na Svjetski kongres omladine za mir u Ženevi, održan od 31. kolovoza do 7. rujna 1936. godine.
“Delegacija jugoslavenske omladine bila je osobito brojna (devet delegata i četiri promatrača). Izabrani zagrebački delegat Dražen Caldarović nije mogao otputovati, jer nije dobio putnicu. Uz Ivu Lolu Ribara, Milutina Matića i druge srpske omladince, hrvatsku omladinu predstavljali su iz Zagreba Eugen Pusić (kao predsjednik naše delegacije), Fridrich Hornik i Milan Zugelj, radnik, te Franjo Puškarić i još tri promatrača od Sveučilišne organizacije HSS-a”, navodi Mađarević u zborniku objavljenom 1984. godine.
Akademik Eugen Pusić, valja zaključiti, jeste službovao u Pavelićevoj NDH, ali ne kao sljedbenik i simpatizer ustaškog režima, nego kao ilegalac pokreta potpora, kojeg je predvodila Komunistička partija Jugoslavije na čelu s Josipom Brozom Titom. Stoga je potpuno deplasirano i netočno za njega reći tek da je u vrijeme Drugog svjetskog rata bio natporučnik sudac u vojsci NDH. Kontekst u kojem je obavljao tu dužnost smješta ga nasuprot ustaškom režimu, rame uz rame s pripadnicima pokreta otpora i partizanskog pokreta.
|
![[RDF Data]](/fct/images/sw-rdf-blue.png)
![[cxml]](/fct/images/cxml_doc.png)
![[csv]](/fct/images/csv_doc.png)
![[text]](/fct/images/ntriples_doc.png)
![[turtle]](/fct/images/n3turtle_doc.png)
![[ld+json]](/fct/images/jsonld_doc.png)
![[rdf+json]](/fct/images/json_doc.png)
![[rdf+xml]](/fct/images/xml_doc.png)
![[atom+xml]](/fct/images/atom_doc.png)
![[html]](/fct/images/html_doc.png)