schema:text
| - Korisnik Facebook profila objavio je kratki snimak televizijskog nastupa preživjele svjedokinje i zatočenice Auschwitza, a uz video je stavio opis:
“Sestra Ane Frank kaže da su snimci iz Auschwitza lažni. Govori kako je u vrijeme oslobođenja Auschwitza bio visoki snijeg kojeg nema na snimcima. Ruska ambasada ju je izvjestila da je to zato što vojnici prilikom oslobađanja nisu imali kameru, pa su se puno kasnije vratili sa glumcima i snimili poznate snimke. Toliko o istoriji…” (arhivirano ovdje).
Na ovom profilu, važno je napomenuti, redovito se objavljuje sadržaj kojim se negira da se u Drugom svjetskom ratu dogodio holokaust, odnosno genocid nad Židovima koji su nacisti nazivali “konačnim rješenjem” židovskog pitanja.
Razgovor sa “sestrom Anne Frank”, čiji je isječak objavljen na spomenutom profilu, snimljen je koncem siječnja 2020. godine, kad je devedesetogodišnja Eva Schloss, polusestra znamenite djevojčice, žrtve holokausta Anne Frank, gostovala u emisiji “Good Morning Britain”, emitirane na britanskoj televizijskoj postaji ITV. O njenom nastupu izvijestili su i drugi britanski mediji pa je tako npr. portal tabloida Daily Mail u naslovu istaknuo upravo njenu tvrdnju o neautentičnosti fotografija koje navodno pokazuju oslobođenje ozloglašenog logora smrti.
Eva Schloss, međutim, nije rekla da su snimke iz Auschwitza napravljene s glumcima, već da nisu napravljene u Auschwitzu onog dana kad je ruska vojska prvi put ušla u taj logor. Evo njene izjave:
“Postoji mnogo fotografija o oslobađanju Auschwitza, ali na njima nikada nema snijega. Snijeg je zapravo bio vrlo dubok. Imala sam neke veze s ruskim veleposlanstvom i rekla sam da me nešto zbunjuje, da su fotografije lažne, jer na njima nema snijega. Oni su rekli da fotografije nisu lažne, ali kad je vojska došla oni nisu imali kamere i nisu fotografirali. Kasnije, kad su shvatili da bi trebali imati foto dokumentaciju, snimili su fotografije, ali to definitivno nije Auschwitz, odnosno nije oslobođenje Auschwitza. Na njima ne vidimo puno ljudi, vidimo zatvorenu djecu, ali nema snijega.”
Niti u jednom trenutku preživjela žrtva Auschwitza ne spominje da su ljudi koje su Rusi snimili zapravo glumci, kako se to tvrdi u postu Facebook korisnika. Također, Eva Schloss nije sestra, već polusestra Anne Frank. Njezin otac ubijen je u Auschwitzu, a njezina majka se nakon rata, 1953. godine, udala za Ota Franka, oca Ane Frank, zbog čega ih u stranim medijima nazivaju polusestrama. Eva Schloss poznavala je Annu Frank kao prijateljicu s kojom se povremeno družila nakon što je obitelj Schloss iz Beča pred nacistima pobjegla u Amsterdam. O tome je Eva Schloss pričala u podkastu na YouTube kanalu Predsjedničke fondacije i Instituta Ronald Reagan. Dio razgovora o Anni Frank može se čuti od 10:30 minuta.
Govoreći o oslobođenju Auschwitza, sovjetske snage, točnije vojne snage Prvog ukrajinskog fronta, zloglasni logor smrti oslobodile su 27. siječnja 1945. godine. O tome je iscrpno pisao poljski politolog Tadeusz Panecki, u tekstu s naslovom “Iza scene oslobođenja logora Auschwitz-Birkenau”. Govoreći o početku zimske ofenzive na napadnom pravcu sovjetskih snaga, autor se poziva na istraživanja profesora Henryka Stańczyka, koji je između ostalih konzultirao i arhive Ministarstva obrane Ruske Federacije u Podolsku.
“Naredba maršala Konjeva od 6. siječnja zapovjednicima njemu podređenih armija glasila je: “jurišne bojne trebaju započeti istovremene oružane operacije uz cijelu dužinu fronta u 5:00 sati 09.01.45”. U svjetlu navedenog, ne može biti sumnje da je siječanjski rok za zimsku ofenzivu prvotno naznačen kao 9. siječnja 1945. godine i da ovaj rok ne samo da nije ubrzan nakon Churchillova pisma Staljinu, već je, zapravo, odgođen za tri dana. Štoviše, može se spekulirati da je njemačka ofenziva u Ardenima – premda nenamjerno – uzrokovala dvostruko odgađanje Visla-Odra ofenzive na istočnoj fronti. Pomicanje početnog datuma ofenzive negativno je utjecalo na njihovo odvijanje s operativnog stajališta. Očekivalo se da će zrakoplovstvo igrati važnu ulogu u kampanji. Meteorološka izvješća navodila su da će atmosferski uvjeti u prvoj polovici siječnja biti povoljni za zračne operacije. Međutim, vrijeme se drastično promijenilo 11. siječnja. Temperatura je naglo porasla, tlo se počelo otapati, a uzletišta su se pretvorila u močvare. Vidljivost je bila ograničena zbog niskog oblaka, a vrijeme je postalo nepogodno za letenje. Uvjeti su se dodatno pogoršali pojavom magle i jakih snježnih padalina, a korištenje zračnih snaga za masovne zračne napade postalo je praktički nemoguće”, navodi u svom tekstu profesor Panecki, potvrdivši tako navode svjedokinje Eve Schloss o snježnim padavinama.
U operaciji Oświęcim, prema istom izvoru, sudjelovale su četiri pješačke divizije 60. armije Prvi izviđači 454. pješačkog puka 100. pješačke divizije generala Krasavina ušli su u pod-kamp Monowitz u ranim satima subote 27. siječnja, središte Oświęcima pacificirano je poslijepodne istog dana, a nakon kratke razmjene vatre s Nijemcima u povlačenju, Rusi su ušli u Auschwitz-Birkenau 27. siječnja oko 15:00 sati. U logoru je u tom trenutku ostalo između sedam i devet tisuća zatvorenika, uključujući oko 500 djece nesposobne za evakuaciju. Ostale zatvorenike – a deset dana prije oslobođenja u logoru ih je bilo nešto više od 67 tisuća – nacisti su u kolonama tjerali da pješače prema Wodzisław Śląski i Gliwicama, pri čemu je na ovim marševima oko 15 tisuća ljudi ubijeno ili umrlo od iscrpljenosti. Preživjeli su otpremljeni dublje u teritorij Trećeg Reicha.
Što se tiče snimki ruskih kamermana koje su kasnije objedinjene u materijal poznat pod imenom “Kronike o oslobađanju Auschwitza”, na snimkama se jasno može vidjeti i snijeg u Auschwitzu, a poznati su i detalji snimanja, o kojima je u veljači prošle godine, u podkastu Muzeja i Memorijalnog centra Auschwitz, govorila Edyta Chowaniec iz Filmskog arhiva Muzeja Auschwitz.
”Snimke su nastale u tjednima nakon oslobođenja Auschwitza, u veljači i ožujku 1945. godine. Moguće je da su neki od kadrova snimljeni i kasnije. Snimku je napravio tim sovjetskih vojnih kamermana, koje je predvodio Mikhail Oshurkov. Ostali članovi tima bili su Bykov, Kenian Kudub-Zade i Alexander Vorontsov. Oni su bili pridruženi Prvom ukrajinskom frontu, da snimaju napredovanje i akcije vojnih trupa. Prije nego su stigli u Auschwitz, snimali su oslobođenje Krakowa, 18. siječnja 1945. godine. Po dolasku sovjetskih vojnika, u kampu je bilo oko sedam tisuća zatvorenika, koji se zbog bolesti i nemoći nisu mogli pridružiti evakuacijskom maršu. Također, vojnici su zatekli veliki broj leševa zatvorenika. Neki od njih bili su ubijeni vatrenim oružjem, a neki su podlegli iscrpljenosti. Filmska ekipa nije sudjelovala u oslobođenju grada i samog kampa. U kamp su došli dan nakon oslobođenja, 28. siječnja 1945. godine. Sedmog veljače kapetan Oshurkov poslao je telegram filmskom studiju u Moskvi s porukom: “Započeli smo snimanje u kampu Auschwitz.” Osmog veljače poslao je u studio prvih 500 metara trake, na kojima je zabilježen period od 11 dana nakon oslobođenja. U jednoj od prvih snimaka, koja prikazuje cijelo područje logora Birkenau, može se vidjeti svježe napadao snijeg, koji se u daljnjim kadrovima topi. Petog veljače kapetan Oshurkov službeno traži da im se dodijeli još jedan kamerman i osigura osvjetljenje za snimanja. Zahtjevi im nisu ispunjeni. 19. ožujka Oshurkov u Moskvu šalje još 2.500 tisuće metara filmske trake…”, govorila je u službenom podkastu memorijalnog centra djelatnica tamošnjeg filmskog arhiva.
Zaključno, navodi da su Rusi u Auschwitzu snimali glumce pa te snimke prikazivali kao autentične, te da to dokazuju tvrdnje “sestre Anne Frank”, u potpunosti su proizvoljni i ne odgovaraju povijesnim činjenicama.
|