| schema:text
| - Od početka pandemije koronavirusa, održavanje povjerenja u znanost postalo je ozbiljan izazov. Rasprostranjenost raznoraznih dezinformacija dovela je do sumnji čak i u osnovna znanstvena otkrića bez kojih ne možemo zamisliti modernu medicinu. Jedan je takav primjer osporavanje same egzistencije mikroorganizama koji štete ljudskom zdravlju, poglavito virusa.
Tako se ovih dana pojavio Facebook post u kojem se tvrdi da virusi ne postoje, a da je devetnaestostoljetni znanstvenik, jedan od najvažnijih utemeljitelja medicinske mikrobiologije, Louis Pasteur, prevarant koji je omogućio cvjetanje farmaceutskog biznisa.
“Louis Pasteur, slobodni zidar, otac laži teorije klica, cjepiva i pasterizacije.
Tvrdi se da je na samrti priznao da je bio prevarant. Njegovi lažni nalazi postali su krajnja muza koja je Big Pharmu učinila onim što je danas.
Od njih se razbolite zbog profita, a sve vrijeme vas tjeraju da se bojite nepostojećih sićušnih, smrtonosnih čestica koje nazivaju virusima.
Nemojte ih brkati s bakterijama, budući da one postoje, ali virusi ne, budući da niti jedan nikada nije izoliran i stoga dokazano da postoji.
Bechampova Terrain Theory odbačena je kao prijevara, iako je bila istina o stvarnoj teoriji “virusa”, jednostavno zato što njezino priznavanje ne bi Big Pharmi zaradilo novac.
Vlasnici velikih farmaceutskih kompanija i Pasteur, bili su slobodni zidari, opsjednuti eugenikom, uzrokujući bolest i depopulaciju onih populacija koje nisu u njihovoj shemi“, sadržaj je statusa objavljenog na Facebooku 21. siječnja 2025. godine (arhiviran ovdje).
Post istog sadržaja objavilo je još nekoliko domaćih korisnika Facebooka (1, 2, 3, 4), a prije njih su se takvi, gotovo identični, postovi pojavili na engleskom jeziku.
Virusi se mogu vidjeti pod mikroskopom
Virusi se ne mogu razmnožavati i rasti samostalno poput bakterija, već trebaju žive stanice domaćina za reprodukciju. Viruse, kao i ostale mikroorganizme, ne vidimo “golim okom” (veličina im je između 20 i 300 nm), ali o njihovom postojanju odavno postoji niz znanstvenih dokaza. Uz to, može ih se vidjeti posebnim instrumentima.
Kako je Faktograf ranije pojasnio, virusologija se razvila kao područje mikrobiologije između dva svjetska rata. Jednim od osnivača smatra se Martinus Beijerinck, nizozemski mikrobiolog i botaničar koji je 1898. objavio da je uzročnik mozaične bolesti duhana agent manji od bakterije. Nazvao ga je virusom kako bi označio da se ne radi o bakteriji već o molekularnom kompleksu koji nema karakteristike živog organizma.
Viruse su u to doba nazivali i inertnim kemijskim spojevima, kako je objasnila Tamara Čačev, viša znanstvena suradnica u Zavodu za molekularnu medicinu Instituta Ruđer Bošković na portalu Ideje.hr, ispitujući jesu li virusi živi ili nisu.
Istraživanja virusa značajno su napredovala otkrićem elektronskog mikroskopa 1933. zahvaljujući kojem se tako sitne čestice prvi put moglo i promatrati. Tako je otkriveno da se virusi sastoje od nukleinske kiseline (DNA ili RNA), i da su uzročnici brojnih zaraznih bolesti. Za ovo je otkriće Wendell Stanley 1946. nagrađen Nobelovom nagradom za kemiju.
“Kada se otkrilo da virusi posjeduju nukleinske kiseline, više ih se nije moglo odbaciti kao puke kemijske otrove budući da znamo da ove molekule prenose genetičku informaciju i sadrže informacije o sastavljanju nekog (živog) organizma“, navela je Čačev u svojem tekstu.
Kada se prošle godine AFP-ov servis za provjeru činjenica bavio tvrdnjom o nepostojanju virusa, stručnjakinja za biomedicinu s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Vanja Juranić Lisnić, pojasnila je da možemo biti sigurni da virusi postoje jer ih možemo vidjeti.
“Tvrdnja da virusi ne postoje meni je poput tvrdnje da ne postoje oblaci ili sunce. Vidimo ih i imaju mjerljive posljedice na nas i naš okoliš. Baš kao i virusi. [Možemo vidjeti] cijele viruse iz uzoraka pacijenata ili staničnih kultura pomoću elektronskog mikroskopa, dijelove virusa pomoću protutijela i svjetlosnog ili fluorescentnog mikroskopa. Osim toga, virusne genome možemo sekvencionirati te detektirati metodama poput PCR-a ili hibridizacije. Na kraju, na stanicama ili tkivima možemo uočiti promjene uzrokovane virusima”, izjavila je Juranić Lisnić.
Virusi jesu bili izolirani i danas ih se uspješno izolira
Netočna je tvrdnja da virusi ne postoje “budući da niti jedan nikada nije izoliran”. Kao što smo naznačili ranije, prvi otkriveni, odnosno izolirani, virus bio je virus mozaične bolesti duhana, krajem 19. stoljeća. Kasnije su izolirani i drugi virusi koji uzrokuju bolesti kod ljudi, a prvi od njih je virus žute groznice (1927. godine).
U jeku pandemije koronavirusa, Luka Čičin Šain, virusni imunolog u Centru za infektološka istraživanja Braunschweig u Njemačkoj, za Faktograf je pojasnio kako se izolira virus (taj proces uključuje uzimanje uzorka od zaražene osobe s visokim koncentracijama virusa i njegovo stavljanje na kulturu stanica koja može biti inficirana tim virusom).
Tom je prilikom Čičin Šain rekao da se istim postupkom izoliraju skoro svi poznati klinički virusi.
Uz to, Faktograf je u nekoliko navrata opovrgnuo popularnu tvrdnju da virus SARS-CoV-2, uzročnik Covida-19 nije izoliran (1, 2). Prvi je put izoliran u Kini 7. siječnja 2020. godine, a u Hrvatskoj ga je u travnju 2020. godine izolirala magistra molekularne biologije dr. sc. Željka Mačak Šafranko s Klinike za infektivne bolesti “Fran Mihaljević”.
Teorija da “klice” uzrokuju bolesti nije izmišljotina
Utjecaj virusa na druge žive organizme, uključujući i čovjekov, neosporiva je činjenica, unatoč velikoj raširenosti teorije da bolest dolazi iz neravnoteže u tijelu, a ne od vanjskih uzročnika poput virusa.
Radi se o “teoriji terena” (Terrain theory) koja je spomenuta i u statusu. Sljedbenici ovog pokreta nadahnuti su istraživanjima francuskog kemičara Antoinea Béchampa, Pasteurovog rivala, koji je vjerovao, pojednostavljeno rečeno, da bolest uzrokuje patogene, a ne obrnuto.
Kako objašnjava portal Popular Science, znanstvenici i povjesničari kažu da njegove ideje nisu bile potpuno pogrešne, ali se oko Béchampa negdje usput pojavio čitav pseudoznanstveni pokret.
Teorija klica, koja je razvijena radom mnogih znanstvenika, uključujući Pasteura, s druge strane, tvrdi da bolesti mogu biti uzrokovane mikroorganizmima. Ta je teorija znanstveno prihvaćena i dokazana.
Prema portalu Science Feedback, teorija o klicama ključna je za našu modernu sposobnost prevencije, dijagnosticiranja i liječenja zaraznih bolesti: “Da teorija o klicama nije istinita, stvari poput antibiotika penicilina i poboljšanja sanitarnih uvjeta ne bi dovele do otkrića u javnom zdravstvu.”
Također, Science Feedback, napominje kako to ne znači da je teorija terena potpuno netočna. Danas znamo da neka zdravstvena stanja, primjerice nedostatak vitamina i hranjivih tvari doista može biti uzrok određenih bolesti.
Dakle, dvije teze o nastanku bolesti ne isključuju jedna drugu. No, zbog složenosti teme, nepovjerenja u medicinu i farmaciju te učestalog širenja dezinformacija, skepticizam prema teoriji klica opstaje u javnom i digitalnom prostoru.
Zaključno, u analiziranom postu netočno se tvrdi da su virusi "nepostojeće sićušne smrtonosne čestice". Prisutnost virusa može se dokazati na više načina, a jedan od njih su bolesti i njihov utjecaj na ljudsko zdravlje.
|
![[RDF Data]](/fct/images/sw-rdf-blue.png)
![[cxml]](/fct/images/cxml_doc.png)
![[csv]](/fct/images/csv_doc.png)
![[text]](/fct/images/ntriples_doc.png)
![[turtle]](/fct/images/n3turtle_doc.png)
![[ld+json]](/fct/images/jsonld_doc.png)
![[rdf+json]](/fct/images/json_doc.png)
![[rdf+xml]](/fct/images/xml_doc.png)
![[atom+xml]](/fct/images/atom_doc.png)
![[html]](/fct/images/html_doc.png)