| schema:text
| - “ Francuska prisiljava 14 Afričkih zemalja,da plaćaju kolonijalni porez vrijedan 500 milijardi dolara,svake godine”, navodi se u postu (arhiviran ovdje) privatne korisnice Facebooka. Snimku zaslona posta donosimo niže.
U postu se navodi karta DW-a s popisom bivših francuskih kolonija u Africi, kojih ima više od 14 za koje autorica posta navodi da moraju plaćati “kolonijalni porez”, dok ista korisnica Facebooka potom u komentaru daje poveznicu na članak objavljen na LinkedInu (arhivirano ovdje) 30. studenog 2015. godine. U članku ćemo se usredotočiti na centralnu tvrdnju iz posta, da Francuska prisiljava 14 afričkih država da svake godine plaćaju kolonijalni porez vrijedan 500 milijardi dolara.
O čemu se točno radi? Ovom temom već su se bavile kolege s fact-checkerskog portala Africa Check, a o temi je pisao i Le Monde. Kako piše Africa Check, radi se o navodima da francuska Centralna banka (Banque de France) drži nacionalne rezerve 14 afričkih država i prisiljava ih da svake godine francuskoj riznici uplaćuju 500 milijardi dolara kao otplatu “kolonijalnog duga”. Države u pitanju su članice zone CFA franak koja se sastoji od dvije monetarne unije, Zapadnoafričke ekonomske i monetarne unije i Središnje afričke ekonomske i monetarne unije, kao i Komora.
Potrebno je pritom istaknuti da se autorica posta referira na CFA franak i 14 afričkih država koje su članice te monetarne zone, na što sugerira opis posta i link na članak na LinkedInu, no fotografija karte koju je podijelila sadrži više država, koje su bile bivše francuske kolonije.
Sudjelovanje država u CFA franku je dobrovoljno
Kao što smo na Faktografu već pisali, točno je da Francuska printa valutu, CFA franak, za 14 afričkih država. Sudjelovanje tih država u valuti i monetarnoj uniji je dobrovoljno. Valuta je stvorena 26. prosinca 1945. godine kako bi se koristila kao legalno sredstvo razmjene u tada francuskim kolonijama u Africi.
U trenutku objave članka na LinkedInu 2015. godine, Francuska je od afričkih država koje su koristile CFA franak tražila da 50 posto svojih deviznih rezervi (ne izvoza) drže u francuskoj riznici, u zamjenu za garantiranu stopu razmjene s eurom. Te su države imale pristup tim rezervama kada god su htjele, dok im je Francuska plaćala kamatu od 0,75 posto sve dok su ih držale u riznici. Sve države članice, osim dvije, su bivše francuske kolonije (New York Times).
U prosincu 2019. godine provedena je reforma zone CFA te je maknut zahtjev za držanje polovine deviznih rezervi u Francuskoj. Francuska je 2021. godine krenula s procesom transferiranja rezervi državama, MMF je u ožujku 2022. godine izvijestio da je račun na kojem su držane te rezerve zatvoren i da je Središnja banka zapadnoafričkih država (koja kontrolira monetarnu politiku osam država, uključujući i Burkinu Faso) preuzela upravljanje tim rezervama. Te rezerve je slobodna deponirati gdje god hoće.
Depozit nije kolonijalni porez
Le Monde izvor navoda o “kolonijalnom porezu” nalazi u članku kojega potpisuje Mawuna Koutonin i koji je objavljen u siječnju 2014. godine na portalu Silicon Africa (portal objavljuje na engleskom jeziku) te spominjanju riječi “depozit” i “kolonijalni porez” u istom članku. Kako dalje piše Le Monde, postojanje “kolonijalnog poreza” nikada nije bilo dopušteno, a nametanje poreza jedne države drugoj u suprotnosti je i s međunarodnim zakonima. Jedino bi se moglo raditi o nekom tipu financijskih sankcija, poput zamrzavanja sredstava.
Države članice, njih 14, u monetarnoj uniji sudjeluju voljno te je svaka država za sebe odlučila da će nakon neovisnosti nastaviti koristiti navedenu valutu (New York Times). Korištenje CFA franka neki vide kao alat stabilizacije, dok drugi kritiziraju kao alat neokolonijalizma zbog koje države nemaju nadzor nad vlastitom valutom.
Kritičari CFA franak nazivaju “reliktom kolonijalizma” te tvrde kako priječi ekonomski razvoj 14 afričkih država koje su dio nje. Tadašnji predsjednik Čada Idriss Déby je 2017. godine tražio da se valuta restrukturira, a senegalski ekonomist Ndongo Samba Sylla, koji je napisao knjigu o povijesti valute, tvrdio je da CFA franak Francuskoj i dalje dopušta da nastavi svoj monetarni imperijalizam u Africi.
Također je kritizirao i povezivanje CFA franka s eurom koje je uvedeno 1999. godine, dok je aktivist Kemi Seba 2017. godine javno spalio novčanicu od 5,000 CFA franka u glavnom gradu Senegala, Dakaru, u znak protesta protiv valute. Smatrao je da ona predstavlja relikt kolonijalnog doba.
Ekonomist Sylla je ukazivao i na to da francuska riznica stranu valutu drži pod kamatom od 0,75 posto, što je bilo niže od tadašnje stope inflacije Francuske koja je iznosila oko 1,6 posto. “To je kao da ove afričke države francuskim bankama plaćaju da drže njihov novac”, kazao je tada Sylla za New York Times.
Francuski ministar je 2019. tvrdio da ne koriste depozite za ostvarivanje profita
Kako piše Africa Check, u izjavi za Deutsche Welle 2019. godine, francuski ministar financija zanijekao je navode da Francuska koristi CFA depozite za trgovinu ili kako bi ta država ostvarila bilo kakav profit, dok na službenim stranicama francuske vlade također stoji da je sudjelovanje u monetarnoj uniji dobrovoljno i da ju države mogu napustiti – trajno (kao Mali) ili privremeno (kao Mauritanija ili Madagaskar).
Također se navodi kako su monetarne odluke odgovornost tri zajedničke i neovisne centralne banke: Centralne banka zapadnoafričkih država (BCEAO) u Senegalu, Banka središnjih afričkih država (BEAC) u Kamerunu i Centralne banka Komora (BCC). Francuska u BEAC-u ima jednog predstavnika, od 2019. godine nema predstavnika u tijelima BCEAO-a, a upravni odbor BCC-a sačinjava osam članova, od koji su četiri predstavnici francuske vlade.
Zaključno, nije točan navod da Francuska prisiljava 14 afričkih država da plaćaju kolonijalni porez. 14 afričkih država članice su monetarne unije koja koristi valutu CFA franak. Sudjelovanje tih država u valuti i monetarnoj uniji je dobrovoljno, dok je 2019. godine maknut i zahtjev za držanje polovine deviznih rezervi tih država u Francuskoj, a MMF je u ožujku 2022. godine izvijestio da je račun na kojem su držane te rezerve zatvoren. S druge strane, postojanje “kolonijalnog poreza” nikada nije bilo dopušteno, a nametanje poreza jedne države drugoj u suprotnosti je i s međunarodnim zakonima.
|
![[RDF Data]](/fct/images/sw-rdf-blue.png)
![[cxml]](/fct/images/cxml_doc.png)
![[csv]](/fct/images/csv_doc.png)
![[text]](/fct/images/ntriples_doc.png)
![[turtle]](/fct/images/n3turtle_doc.png)
![[ld+json]](/fct/images/jsonld_doc.png)
![[rdf+json]](/fct/images/json_doc.png)
![[rdf+xml]](/fct/images/xml_doc.png)
![[atom+xml]](/fct/images/atom_doc.png)
![[html]](/fct/images/html_doc.png)